tamo i nazad

Реч је опасно оружје.

« немирно небо | Main | коштуњави плодови »

ко чека, дочека
2008/12/05,13:04
Колегиница, са којом проводим већину радног времена, ових дана прави велики заокрет у свом животу. Најконкретније - поново пушта љубав да јој се прикучи. Дешава се то уз много уздаха, суза и несигурности, али је толико лепих вибрација у ваздуху око ње. Лепо је вратити се вредностима које смо спремили у неке фиоке, а након закључавања кључеве скрили од себе. Њено лице је засијало, очи су проговориле, а осмех је добио нову пуноћу и лепоту. Ах, та свемоћна љубав, колико мука зна донети, како лако поцепа човека (жену нарочито), а још лакше и брже све седне на место, уз један једини услов - да уз себе имате неког свог, коме сте ви такође у специјалној категорији. Пред мојим очима отелотворује се мит о тражењу (налажењу) друге половине јабуке. Предивна слика. Желим им срећу и мудрост да сачувају драгоцена осећања.

Коментари

Comment Icon

Naravno da treba mudrosti da bi se ta osjacanja sacuvala...divno je pored sebe imati nekog svog,nekog koga stvarno osjecas,nekog ko ti je i prijatelj i ljubavnik,pred kim skidas sve svoje maske

Posted by: grlica at 2008/12/05, 13:26
Comment Icon

Neka im je srečno! Kolika se transformacija dešava kad volimo, videla sam davno, kod drugarice koja je bila sve, samo ne lepa, bolje primer ružne devojke. Ali kad bi joj se približio dragi, ona bi počela da sija i postajala lepa, toliko da je i on to primećivao i lako se zaljubljivao...udala se za veoma lepog momka koji je umeo da vidi njenu unutrašnju svetlost.

Posted by: sanjarenja56 at 2008/12/05, 15:01
Comment Icon ;)

divno ...

Posted by: tanjic at 2008/12/05, 16:40
Comment Icon

ljubav oplemenjuje, obasjava, prolepšava... ne samo onog u čijem srcu prebiva, nego i one u okolini.
nadam se da će tvoja koleginica biti srećna.
prijatno!

Posted by: domacica at 2008/12/05, 17:27
Comment Icon

I ja joj zelim srecu... i da vecno traje

Posted by: casper at 2008/12/05, 17:42
Comment Icon

Čudna je ta ljubav... kako samo procvetamo kad se zaljubimo, a kako venemo kad patimo.
Volela bih da ljubav ne postoji... jednostavno da nemam osećanja, jer ja imam neku grešku u sebi, ne mogu da kontrolišem emocije... ...

Posted by: anam at 2008/12/05, 22:35
Додај коментар





Запамти ме

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu